Srebrenica: Srpsko Siroče na Majčinom Grobu
February 13, 2012 Leave a Comment
[ da uvećate sliku, klinite ovdje ]
Autor: Daniel Toljaga
Ni Joseph Goebbels ne bi ostao ravnodušan silnim izmšljotinama i propagandnim aktivnostima kojima je beogradsko i paljansko rukovodstvo trovalo Srbe za vrijeme stvaranja Republike Srpske. Počevši od izmišljotina da je Naser Orić pobio 3.500 Srba oko Srebrenice, da su Bošnjaci u opkoljenom Sarajevu hranili lavove u Zoološkom vrtu srpskom djecom, da su Bošnjaci sami sebe granatirali u Sarajevu kako bi optužili Srbe, pa sve do zloupotrebe nauke i umjetnosti i negiranja sistematske kampanje etničkog čišćenja, ova vrsta prljave ratne propagande podsticala je široke slojeve srpskog stanovništva da putem ksenofobije, bošnjakofobije, islamofobije i drugih oblika netrpeljivosti, predrasuda i morbidne mržnje, opravdavaju i učestvuju u teškim ratnim zločinima koji su kulminirali genocidom.
“Genetički Deformiran Materijal”
Mada srpski narod nije ni bolji ni lošiji od ijednog drugog, utjecaj radikalne ultra-nacionalističke propagande u srbijanskim medijima, potom islamofobična učenja Srpske pravoslavne crkve, te neobjektivna i emocionalno nastrojena interpretacija istorije, dovela je do toga da veliki broj Srba smatraju nesrbe koji žive u njihovom okruženju inferiornim. Utjecajem mitova i predrasuda, većina Srba i danas gledaju na Bošnjake kao ‘poturčene Srbe’. Rezultat ovakvog razmišljanja je indoktrinacija djece u srpskim školama putem pseudo-historijskih argumenata o srpskoj etničkoj ‘superiornosti’ (npr . da je Bosna istorijski ‘srpska zemlja’ i da su Srbi katastarski posjedovali 64 posto BiH prije rata), vječnoj ‘nevinosti’ (Srbi su u svim periodima istorije bili pravednici i žrtve, ali nikada zločinci) i ‘rasnoj’ čistoći (muslimanski živalj smatraju doseljenicima ili izdajicama koje su ostavile časni krst za komad pogače). Naučni mozgovi Republike Srpske, poput nekadašnje profesorice biologije Biljane Plavšić, uvjeravali su srpsku javnost da Bošnjaci nisu ljudska bića, nego genetski defekti. Tako Prof. Plavšić objašnjava: Read more of this post







